310.godina kapucinskog samostana u Osijeku

CRTICE IZ POVIJESTI KAPUCINSKOG SAMOSTANA U OSIJEKU:

Za vrijeme Turske vlasti u Osijeku (od 1526. do 1687.g) u samom je gradu bilo malo kršćana, nije postojala niti jedna crkva, ali su zato postojale dvije džamije...

1687. g.,  26. IX.,  kršćanska je vojska ušla u grad, a Turci su napustili Osijek. S vojskom su u grad došli Franjevci i Isusovci i nastanili se u Tvrđi.

FRANJEVCI KAPUCINI su u tadašnjem austrijsko-njemačkom carstvu bili jako cijenjeni, posebno po slavnom kapucinu, blaženom Marku iz Aviana (1631.-1699.) koji je u borbama s Turcima pratio carsku vojsku kao posebni duhovni pomočnik kod zapovjedništva. S kršćanskom je vojskom bl. Marko ušao u Osijek i kasnije u Beograd i upravo je on bio veoma zaslužan za pobjedu kršćanske vojske u ovim krajevima i državama.

1703. g., 29. IX., došla su u Osijek prva dvojica kapucina iz Budima (fra Benon i fra Konstancije). Naime, na upit Kapucinskog starješinstva kao i na molbu novopridošlih građana kršćana Hrvata i Nijemaca, dozvolu za dolazak kapucina dao je osječki zapovijednik, tvrđavski general M.V. Creyz, a najveća zasluga za dolazak kapucina je carskog vojnog savjetnika pl. IVANA JAKOBA EGGENDORFA, koji je novopridošlim kapucinima darovao svoj majur s kućom i vrtom u Gornjem Varošu (današnjem Gornjem Gradu) za njihovu rezidenciju (misiju). To je mjesto na kojem se danas nalazi kapucinski samostan.

1704.g. pl I.J.Eggendorf dao je, o svojem trošku, blizu te kuće sagraditi bogomolju – kapelicu – posvećenu sv. JAKOBU STARIJEM, APOSTOLU, kojega je stanovništvo Slavonije tokom turske vlasti zazivalo u pomoć u borbi za oslobođenje od Turaka. Marko Jurina, osječki župnik i isusovački superior je 25. VII. 1704.g. tu crkvicu blagoslovio. Te iste godine je 22. VIII. isusovac Danijel Hungaros imenovan za prvog superiora (gvardijana) osječkih kapucina i njihove rezidencije (misije).

            1704.g. počela je gradnja kapucinskog samostana koji je u tadašnjem obliku završen 1710.g. kada je postao regularni samostan i dobio prvog gvardijana kapucina: fra Krisonoga iz Beča. Ostali dio samostana građen je malo po malo sve do 1770. g. Od 1712. g. je ovdje i novicijat – ustanova kandidata za ulazak u Red braće kapucina.

1721. g. je počela izgradnja sadašnje crkve. (Ova godina je zapisana na jednoj tavanskoj gredi), a majstori graditelji bili su talijani.

1727. g. 7. IX. je novoizgrađena crkva i njezin glavni oltar posvećen na čast sv. Jakoba Starijeg, Apostola. Sljedeći dan je održana posveta triju ostalih oltara: Bl. Djevice Marije, Sv. Josipa i Sv. Ivana Nepomuka. Posvetu je načinio tadašnji bosansko-đakovački biskup, msgr. Petar Bakić.

1752. g., nakon što je izgorjela u požaru, crkva je djelomično obnovljena, a potpuno je obnovljena od 1815. do 1816. g.

1928. g. ju je oslikao slikarski majstor Franjo Horvat iz Maribora, a slikarije je kasnije (1987.-1988.g) obnovio majstor Kiš Đerđ.

1871. g. postavljene su u crkvene orgulje, autora Lovre Fabinga iz Apatina.

Tokom vremena (1896. do 2001.) bilo je 6 popravaka, povećanja i pregrađivanja crkve:

SADAŠNJA KAPELA BL.DJ. MARIJE – GOSPE OSJEČKE dio je negdašnje prvotne crkvice iz 1704. godine.

TORANJ CRKVE je sigurno postojao 1751. godine, ali je te godine prilikom velikog požara na samostanu i crkvi u potpunosti izgorio. Možda je i on obnovljen 1752. g. ali se sigurno zna da je novi (sadašnji) toranj napravljen 1874. g. (visok 10m), te je tada postavljeno i zvono. Toranj je obnovljen 1956. g.

KIP SV. FRANJE na pročelju crkve je 1901. izradio tirolski rukotvorac Flora.

GRBOVI ISKLESANI U KAMENU NA PORTALU CRKVE spomen su na generala baruna Petraša, zapovijednika brodske posade, koji je dao najveći doprinos za izgradnju crkve od 1721. do 1727. g.

SADAŠNJA CRKVENA VRATA je 1975. g. izradio najpoznatiji hrvatski umjetnik naive Mate Tijardović.

SLIKA BL. DJ. MARIJE POMOĆNICE (na zidu kora iza glavnog oltara) postavljena je 1752. g. u znak zahvalnosti za njezin zagovor, zaštitu i pomoć braći kapucinima u svim teškoćama i nevoljama.

ŽIVOT SV. FRANJE ASIŠKOG – 14. slika u tehnici ulje na platnu koje krase zidove samostanskog kora (mjesta za molitvu) iza glavnog oltara crkve datiraju iz 1772. g.