Započinjemo KORIZMU - obratite se i vjerujte Evanđelju!

Quadragesima

Na početku smo liturgijskog vremena, koje je u našem govornom području nazvano korizma. Tražeći izvor pojmu korizma, dolazimo do latinske riječi „quadragesima“ koja se odnosi na broj četrdeset. Tako i naš naziv za ovo liturgijsko razdoblje krije u sebi simboliku broja četrdeset. U današnjem Evanđelju (Mk 1, 13a) uočavamo broj četrdeset. Isus provodi u pustinji četrdeset dana gdje ga je iskušavao Sotona. Smisao korizme predstavlja nam sam Isus svojim autoritativnim primjerom, provodeći vrijeme u postu i molitvi. Broj četrdeset ima svoju biblijsku simboliku koja je vezana uz važne događaje poput četrdeset godina lutanja Izraelskog naroda pustinjom ili Joninog propovijedanja Ninivljanima u trajanju od četrdeset dana. Svaki događaj u Svetom pismu vezan uz ovaj broj upućuje nas na teme pokore i kušnje te pripravu za Božje očitovanje.[1] Isus Krist Sin Božji, bio nam je u svemu jednak, osim u grijehu. On je bio kušan (Mk 1, 13b) i on nam može pomoći u našoj kušnji. Bog želi prokušati našu vjeru kako bi znao da smo Ga dostojni. Mnogi su pali pod kušnjama, no vraćali su se snažniji i sa većim pouzdanjem u Boga. Gospodin nas neće kušati iznad onoga što ne možemo podnijeti. Neki su stoga kušani više, neki manje. Korizma je vrijeme koje nas poziva na pokoru. Pokorom „vježbamo“ svoju narav i tijelo kako bismo odoljeli kušnjama i napasti. Kroz četrdeset dana imamo priliku intenzivnije vršiti pokoru i djela milosrđa kako bismo se uz rad na sebi samima pripremili na slavljenje Uskrsa koji je znak našeg spasenja.

Savez Boga s čovjekom

U prvom čitanju iz knjige Postanka uočavamo glavnu poruku, a to je savez između Boga i Noe. Bog je uvijek djelovao u ljudskoj povijesti želeći s ljudima imati savez kako bi ih priveo u vječni život. Savez označava odnos Boga i čovjeka, kao što to ljudi međusobno čine u mnogim životnim situacijama.[2] Često je taj savez između Boga i ljudi bio prekinut, naravno sa strane ljudi, jer su mnogi padali pod težinom kušnji. Savez uključuje obostrano djelovanje koje se tiče i čovjeka i Boga. Savez podrazumijeva ispunjenje obećanog kako bi bio „ispoštovan“. U SZ-u savez je bio uobličen određenim obrednim gestama. Znak saveza koji je Bog sklopio sa Noom bila je duga.

Krštenje kao oblik novoga saveza

U drugom čitanju iz poslanice svetog Petra apostola, uočavamo novi Savez kojim Bog nastoji privesti svoj narod k sebi. Isus Krist novi je Savez koji polaže svoj život da bi ljudi mogli živjeti. Krštenjem svaki čovjek postaje članom toga Saveza, postaje član Crkve nebeske i zemaljske. Krist svojim uskrsnućem pripravlja put nama koji iščekujemo Njegov ponovni dolazak i poziv da mu se pridružimo. Svojim krštenjem ušli smo u savez koji ima svoje zahtjeve. Da bismo bili dionici onoga što nam je Krist otišao pripremiti, svojim načinom života dužni smo dokazati da smo dostojni pripravljenoga. U tome nam pomaže pokora koju nam predlaže Crkva u ovom posvećenom vremenu. Isus nam je svojim primjerom pokazao važnost pripreme kroz post i pokoru jer je i sam bio kušan i kušnji odolio. On nas poziva da ga slijedimo i da opravdamo savez krštenja.

Put sam vam pokazao

Krštenjem smo oslobođeni istočnoga grijeha kojim je zahvaćen svaki čovjek i postali djeca Božja. Tim činom nismo oslobođeni niti napasti niti osobnoga grijeha. Čovjek je izložen napastima Sotone kojem je u interesu uhvatiti u svoju „mrežu“ svaku moguću dušu. Krist je omogućio svakom čovjeku spasenje, ali svakome dao slobodu da izabere spasenje. Čovjek svojim nastojanjima u življenju čestita i dostojanstvena života, vjerom u Isusa Krista odabire ponuđeno mu spasenje. Za takav način života čovjek se mora puno odricati i raditi na sebi i svojim manama. Da bi se čovjek mogao oduprijeti padu u grijeh svakako je potrebna milost Božja ali i njegovo vlastito zalaganje. Pokorom i odricanjem čovjek učvršćuje svoju volju i narav kako bi izbjegla pad u grijeh. Svojim grijehom čovjek se odvraća od Boga i zato Krist Gospodin poziva svakoga čovjeka da se ostavi svakoga puta koji ne vodi Bogu. Ulazak u kraljevstvo Božje zahtjeva obraćenje i vjerovanje u Evanđelje – Radosnu vijest koju je navijestio sam Bog, Isus Krist.

---

[1]Usp. Ivan ŠAŠKO, Liturgijski simoblički govor, GK, Zagreb 2005., str. 350.

[2]Usp. Xavier LEON-DUFOUR, Savez, u: Rječnik biblijske teologije, KS, 1993., str 1128.