3. NEDJELJA KROZ GODINU

26. 1. 2014.

Spomen svetaca i blaženika kroz tjedan: 
PONEDJELJAK: Sv. Anđela Merici, djevica
UTORAK: Sv. Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj
ČETVRTAK: Sv. Hijacinta Mariscotti, djevica
PETAK: Sv. Ivan don Bosco, prezbiter, utemeljitelj Reda Salezijanaca

Jučer, u subotu, 25. siječnja, završili smo svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana.

26. i 27. travnja održat će se susret Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, na susret se pozivaju mladi od 16. godina starosti do 30 g., pozivamo sve mlade na ovaj izniman susret, cijena je 250kn, prijave primamo od danas do kraja veljače. 


REDOVITI VJERONAUK U ŽUPI I SVI KATEHETSKI SUSRETI NASTAVLJAJU SE U ŽUPI od 3. VELJAČE!

Kroz ovaj tjedan je Svećenički pastoralni tjedan u Zagrebu za nas svećenike, zbog toga će župni ured raditi samo navečer, poslije večernje sv. mise. Zahvaljujemo na razumijevanju! 


Sljedeća nedjelja je BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODINOVOG – SVIJEĆNICA!
Sv. mise su po redovitom rasporedu.
 Na početku svake sv. mise biti će blagoslov svijeća – ponesite svijeće sa štitnicima protiv kapanja! SLJEDEĆE NEDJELJE U KAPUCINSKOM SAMOSTANU POD SV. MISOM U 19,00 SATI SLAVI SE DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA – SVEĆANA PROSLAVA SVIJEČNICE, OKUPITI ĆE SE SVI REDOVNICI I REDOVNICE NAŠEGA GRADA – POZIVAMO SVE!

U prizemlju crkve u predvorju možete nabaviti Glas Koncila, Mali Koncil, list Sv. Leopolda Mandića „Ljudima Prijatelj“ i još ima zidnih kalendara za ovu godinu!

In memoriam: fra Jerko (Đuro) Jerec

OSIJEK (TU) – Đakovačko-osječka nadbiskupija s nadbiskupom mons. Đurom Hranićem i Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića u zajednici svećenika, redovnika, redovnica i mnoštva vjernika u Osijeku 18. siječnja oprostili su se od fra Jerka (Đure) Jereca, franjevca kapucina Kapucinskoga samostana sv. Jakova i župnoga vikara župe Svetog Leopolda Bogdana Mandića, koji je okrijepljen sv. otajstvima preminuo 16. siječnja u Osijeku u 67. godini života, 49. godini redovništva i 40 godini svećeništva.

Uz pokojnikov odar urešen cvijećem, misu zadušnicu u kapucinskoj crkvi u 11 sati predvodio je nadbiskup Hranić, kazavši kako se u vjeri u Krista opraštamo od našega brata, svećenika, oca kapucina Jerka Jereca, krsnoga imena Đuro, koji nas je neočekivano i brzo napustio te, slaveći euharistiju, zahvaljujemo za njegov svećenički i redovnički život, kao i za sva dobra. „Euharistija je spomen, slavlje Kristova prelaska u život te pokojnika spominjemo u vjeri da je i on prešao u puninu života“, rekao je nadbiskup Hranić te, uvodeći u euharistijsko slavlje, izrazio sućut osobno i u ime odsutnoga umirovljenoga  nadbiskupa mons. Marina Srakića svima sabranima, ožalošćenoj pokojnikovoj obitelji (braći Stjepanu, Lovri i Valentu, sestri Dorotei), provincijalu fra Anti Logari, gvardijanu fra Miljenku Vrabecu, subraći kapucinima i vjernicima iz Jerecove rodne župe Sračinec koji su došli na ispraćaj.

„Brat Jerko bio je običar fratar, ponizno lice Crkve“

„Brat Jerko je bio jednostavan čovjek, redovnik i drag svećenik. Bio je baš mali, manji brat i to ne samo fizičkim izgledom, nego stvarno, životom. I to je, bez pretjerivanja, temeljna odrednica čitavog njegovog života. On je uvijek bio samo običan fratar, istina bio je i poglavar i obnašao druge važne službe u Provinciji, ali uvijek blizak svojoj redovničkoj braći i ljudima. Biti brat i to manji, to je privilegirana kategorija onih koji žele biti nasljedovatelji sv. Franje u kapucinskom redu. Ne prva mjesta, ne čast ili položaj, nego, po Isusovom i Franjinom primjeru, posljednje mjesto. Biti u svemu manji i biti blizu manjima i poniznima. Biti „ponizno lice Crkve“, biti blizu narodu, biti blizu običnom čovjeku kroz svakodnevno vjerno služenje“, kazao je u homiliji fra Ante Logara, podsjećajući u oproštajnoj riječi: „Još kao mladić, naš se pokojni brat Jerko odazvao na Kristov poziv i postao svećenik u našem Redu. S njime je usko povezan ne samo krštenjem, nego i redovničkim zavjetima, živom vjerom i konkretnim svećeničkim životom. Zato je sada posve normalno i dostojno da ga Gospodin Bog pozove k sebi: Dođi, slugo dobri i vjerni, uđi u veselje gospodara svoga, koje je pripravljeno za te od postanka svijeta.“

Naposljetku zadušnice fra Miljenko Vrabec, gvardijan Kapucinskog samostana u Osijeku i župnik župe Sv. L.B. Mandića, zahvalio je mnoštvu za sudjelovanje u ispraćaju „predanog, vrlo poniznog brata i suradnika“ i izraze sućuti, a potom je nadbiskup Hranić predmolio završnu molitvu. Tijekom zadušnice i ukopnih obreda liturgijsko pjevanje animirao je zbor župe Sv. L. B. Mandića uz ravnanje Mire Leko-Ćurčić te orguljsku pratnju s. Justine Šišić. Pjesmom „Krist na žalu“ vjernici i redovnice Družbe Marijinih sestara ispratili su zemne ostatke pokojnika na putu do groblja.

Oproštaj na groblju Sv. Ane u Osijeku

Sprovodne obrede na groblju Svete Ane u Osijeku je predvodio provincijal Ante Logara, a gvardijan Miljenko Vrabec u oproštajnom govoru podsjetio je na pokojnikov životopis. Fra Jerko, Đuro (krsno ime) Jerec rođen je 9. travnja 1947. u Sračincu (blizu Varaždina), od oca Josipa i majke Katarine. Kapucinski habit obukao je 14. kolovoza 1964. u novicijatu u Vipavskom Križu u Sloveniji, gdje polaže i prve zavjete 15. kolovoza 1965. Svečane (doživotne) zavjete položio je 4. listopada 1973. u Varaždinu. Za đakona je zaređen 16. prosinca 1973. u Zagrebu gdje je zaređen za svećenika 29. lipnja 1974. godine. Svećeničku je službu započeo u varaždinskoj župi Sv. Vida gdje je od 1975. bio

kateheta, a od 1976. i  kapelan. Svećeničko služenje Bogu i braći ljudima nastavlja u Zagrebu u župi Sv. Mihaela arkanđela gdje je župni vikar od 1986. do 1988., a potom u Varaždinu u službi kapelana i ekonoma do 2002. te u Rijeci i od 2007. u Osijeku gdje je 2008. imenovan župnim vikarom župe Sv. L. B. Mandića. Službu je predano obavljao sve do nedjelje Krštenja Gospodinova, 12. siječnja kada je, nakon proslavljene mise u župnoj filijali u Briješću, završio u bolnici. U oproštaju, gvardijan Vrabec dirljivo je spomenuo molitve, pohode tijekom četiri dana i povratke iz bolnice sa „gorkim osjećajem kako život brzo bježi iz ruku“, poručujući: „Fra Jerko, pamtit ćemo te prije svega kao čovjeka u svim svojim krepostima i slabostima, ali kao potpunog čovjeka; kao dobrog i poniznog brata, svećenika, prijatelja... uvijek vedrog i nasmijanog lica, spremnog pomoći svakome. Mi, župljani župe Sv. L. B. Mandića u Osijeku pamtit ćemo te kao svećenika koji je uvijek spremno, rado, točno i pedantno obavljao svoje svećeničke dužnosti. Župljani naše župe, a posebice u Briješću, pamtit će te kao onoga koji je uvijek predano i radosno obilazio bolesnike i donosio im Krista i potrebnu utjehu. Dragi brate Jerko,  braća i ja u samostanu pamtit ćemo te kao predanog i vrlo poniznog brata i suradnika. U svojem pastoralnom radu u župi i samostanu nikada se nisi štedio, često bi samoga sebe zanemarivao... Sada se nalaziš na posljednjem putu povratka u očinski, Božji dom, konačno oslobođen zakona smrtnosti. Preporođen za život vječnosti na dolasku tvome primili te mučenici, a anđeli neka ti zapjevaju: "Dobro mi došel, prijatelj, vu stari očinski dom! Budi kak doma vu vlastitoj hiži, tu pri pajdašu si svom.“ Sretan ti povratak u kuću Očevu!“ Nevenka Špoljarić 

2. NEDJELJA KROZ GODINU

19. 1. 2014.

Spomen svetaca i blaženika kroz tjedan: 
PONEDJELJAK: Sv. Fabijan, papa i sv. Sebastijan, mučenici
UTORAK: Sv. Agneza, djevica i mučenica
SRIJEDA: Sv. Vinko, đakon i mučenik
PETAK: Sv. Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj
SUBOTA: OBRAČENJE SV. PAVLA APOSTOLA – BLAGDAN 

KLIKNITE NA SLIKU DA BI STE
POGLEDALI RASPORED!

Jučer, u subotu, 18. siječnja, započela jesvjetska Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja traje od 18. do 25. siječnja (blagdana obračenja Sv. Pavla apostola). U naznačeno vrijeme na plakatu ispred crkve svakog je dana susret u pojedinoj kršćanskoj zajednici u našem gradu
RASPORED SUSRETA MOŽETE POGLEDATI OVDJE:
• SREDIŠNJE MOLITVENO EKUMENSKO SLAVLJE koje predvodi naš nadbiskup, msgr. Đuro Hranić biti će na blagdan obračenja Sv. Pavla, u ovu subotu, 25. siječnja u 17,00 sati u našoj kapucinskoj crkvi u gradu! Sve vas toplo pozivamo da se tada okupimo u što većem broju! 

26. i 27. travnja održat će se susret Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, na susret se pozivaju mladi od 16. godina starosti do 30 g., tko god misli ići neka se prijavi odmah u župnom uredu, cijena je 150kn, prijave primamo od danas do kraja veljače.

REDOVITI VJERONAUK U ŽUPI I SVI KATEHETSKI SUSRETI NASTAVLJAJU SE U ŽUPI od 3. VELJAČE! 

Kao što znate, na žalost, 16. siječnja, prošli četvrtak, u KBC Osijek preminuo je naš kapelan fra Jerko Jerec u 67. godini života, 49. godini redovništva i 40. godini svećeništva. Pokopali smo ga jućer na groblju Sv. Ane. 
SVETU MISU ZADUŠNICU U NAŠOJ ŽUPI ZA + FRA JERKA SLUŽIT ĆEMO U OVAJ ČETVRTAK, 23. SIJEČNJA U 19,00 SATI. Pozivamo vas sve!

Sljedeća nedjelja je 3. nedjelja kroz godinu, sv. mise su po redovitom nedjeljnom rasporedu.
U prizemlju crkve u predvorju možete nabaviti Glas Koncila, Mali Koncil, list Sv. Leopolda Mandića „Ljudima Prijatelj“ i još ima zidnih kalendara za ovu godinu!
HRVATSKI KATOLIČKI RADIO ZAHVALJUJE SVOJIM PRIJATELJIMA KOJI SU IZ NAŠE ŽUPE!

Sveti Antun Opat - pustinjak

Današnju sv. misu i današnji blagdan Sv. Antuna Pustinjaka, naš je iznenada preminuli fra Jerko trebao slaviti i propovijedati u obližnjim Gorjanima - gdje se danas slavi župni god.

Tko je bio Sv. Antun Pustinjak?

Donosimo nekoliko zanimljivo napisanih crtica iz njegova života, kako nam ih je zapisao Hans Conard Zander:

Sveti Antun pustinjak - nikako ga ne brkati sa Antunom iz Padove - je mnogo trpio od pritiska znatiželjnika. Zato je jednog dana uzdahnuo: »Ja se ovdje osjećam kao običan otac obitelji u svom stanu: ja sam uvijek zadnji, koji dozna što se događa među moja četiri zida.»

            Antun pustinjak, nazvan i Antun egipatski, rođen je u Kome u kod Tebe, datum i nije važan, jer se u Katoličkoj Crkvi ne slavi rođendan svetaca. Povijest jednog čovjeka ne počima njegovim rođenjem. Život jednog čovjeka će postati povijest onda kad on odluči od života nešto napraviti.

            To je učinio Antun u svojoj 35. godini. Do tog vremena je bio dobar egipatski poslovni čovjek, specijalizirao se u trgovini i proizvodnji seljačkih poljoprivrednih proizvoda. Ali Bog je znao zašto, karijera mu je visila o vratu, u spavaćoj sobi žena mislio je: »Kako ću odavde van?»

            I u 35. godini života, kako nam to svjedoči Atanazije, ostavi on sve i ode u pustinju i hranio se skakavcima i divljim medom.

            To zvuči mnogo strašnije, nego što t jest. Skakavci i divlji med su nekoć bili delikatesa Istoka. Egipat je tada bio sasvim drugačiji nego je to danas. To nije bila nikakva siromašna zemlja, nego trgovački i kulturni centar tada poznatog svijeta. Zemlja puna blagostanja. Antun se povukao samo nekoliko kilometara od rodne kuće prema srednjem Nilu i nastanio se u jednoj klisurastoj dolini. U blizini je bio nekakav izvor i par palama s obilnim plodom datulja, toliko obilat da se moglo prehraniti čitavo beduinsko pleme. Klima je bila prekrasna. Noći su bile svježe, a dani bez oblaka. Tu bi sjedio Antun pod svojim palmama, ispružio bi noge pred sobom, gledao svoje nokte i počeo se smijati kao malo dijete.»K vragu karijera i seks! Zašto prije nisam došao na tu ideju.»

            Koliko je tako Antun ležao pod palmom i promatrao svoje noge? Samo par sedmica. I tada su ga pronašli njegovi stari prijatelji. I prijateljice. Duga kolona deva krenula je prema dolini. Svi žele znati što je sa svetim Antom. I što mu fali.

            A onda ide senzacija kao vatra čitavom dolinom Nila. U jednoj oazi kod El-Wasta jedan sjedi posve sam. I ne treba mu ništa. On uživa božanski mir, potpuno je sretan.

            U slučajnoj zabilješci sv. Jerolima, u biografiji  sv. Hilariona iz Gaze se opaža da je u selima oko Antunove oaze iznenada porastao najam kuća koje su unajmljivali bezbrojni ljudi iz Tebe, Aleksandrije, pa čak su mnogi iz Grčke dojahali da bi doživjeli senzaciju: da bi vidjeli čovjeka koji može biti sam. A onda jednog dana se lomi cijela turistička industrija oko pustinje EI- Wasta, jer je svetom Antunu postalo dosta. Nestao je bez traga.

            Na srednjevjekovnim  freskama koje prikazuju život svetog Antuna vidi se kako svetac ulazi u mrtvački lijes i povlači poklopac preko sebe. To nije neka pobožna budalaština. U jednom srednjevjekovnom prijevodu stare Antunove biografije (životopisa) stoji: «pošao je k grobovima i uvukao se u grobove.» To nisu današnji grobovi za lijesove. I danas se u blizini Tebe vide brda koja, iz daljine, izgledaju kao velike košnice. Čitavo brdo je probijeno pećinskim stanovima. To su stari, kameni grobovi iz faraonskog vremena,jer je, prema starom mišljenju, smrt prelazak u život i zato su grobovi stanovi sa više soba.

            Tu je prekrasno, suho i hladno. Svetac je sretno ispružio svoje noge. Uživao je božanski mir. Hranio se medom i divljim skakavcima.

            Gledaj što je to? Preko nogu u daljinu oštro promatrao pustinju: na horizontu se vidi nekoliko točkica. Točkice se pokreću, postaju veće. Bez sumnje, to je čitava karavana deva iz oaze El-Wasta. «Sveta vrećo slame», uzdiše sveti Antun, «otkrili su me. Sada počima čitava gužva iz početka.»

            Sada će to biti nešto sasvim drugačije,  nego u prvoj pustinji. U međuvremenu je sveti Antun postao tema razgovora br.1 u Aleksandriji. Ovaj egipatski grad na Sredozemnom moru je u 4. stoljeću i duhovno središte tadašnjeg svijeta. Među studentima u Aleksandriji meditacija je bila u modi. I poput požara proširila se vijest: gore, u kamenim pećinama, kod Tebe, sjedi jedan potpuni samac. To je pravi majstor uranjanja u samoga sebe. Pravi i jedinstveni učitelj meditacije.

            Oko devet tisuća mladih studenata, intelektualaca, tako misle povjesničari, opkolilo je svetog Antuna u njegovom kamenom grobu. Svi su hrlili u njegovu pustinju, od rana jutra do kasno na večer, da bi od njega naučili umjetnost uroniti se u samog sebe. Biti potpuno sam.

            Sada je vrijeme za svetog Antuna, da pobjegne treći put u pustinju. Ovaj put je organizirao svoj bijeg puno bolje. Svjestan je nikad neće uspjeti biti posve sam. Uzme desetak učenika, koji su mu se činili posebno diskretnima. S njima se povlačio cijelu sedmicu kroz pustinju sve do Vadi Araba, blizu Crvenog mora, dvije stotine kilometara južno od Kaira. U jednoj kamenoj dolini otkrije bezbroj izvora i oazu datulja. Tu je ostavio učenike, a sam je otišao dalje, do vrhunca brda Galala. Ovdje, u jednoj 7 metara dubokoj pećini, tu se nastani. Sretno ispruži noge, imao je blaženi mir. A preko nogu je gledao nezamislive ljepote krajolika.

            Dolje, pod palmama njegovi učenici se trude sve znatiželjne posjetitelje držati daleko od njega. Nisu ljude otjerali. To bi bilo nekršćanski. Tri dana i tri noći su ljudi s karavanama išli kroz dolinu Nila, umorni su. Trebali su utjehu. Trebali su savjet. „Strpite se još malo", rekoše učenici: »sveti Antun će uskoro doći.»

            I on je zaista došao. Svako popodne bi silazio sveti Antun, sa svog vrhunca, u oazu i tu bi govorio, razgovarao. Od četiri sata do zalaza sunca.

            Tješio je deprimirane, podizao je zdvojne, davao je savjete za karijeru u ljubavi. I svi su gledali u njegove usne, svi su željeli sudjelovati na nutarnjem miru ovog čovjeka, koji je poznavao jednu umjetnost: vladati samim sobom i ući u sebe.

            Bio je star devedeset godina, kada je u samoći pećine, gore na vrhuncu čuo glas: »Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev», i reče glas: «Antune, ja sam Bog Isusa Krista. Antune, uzmi svoj štap i posljednji put kreni u pustinju.»

            To je jedan od najvećih događaja u povijesti religije.Nakon tri dana hodanja brdima uz Crveno more, dođe Antun do jednog izvora. Uz izvor par datuljskih palama, pod palmama mala baraka, a pred barakom čovjek, tako star da je devedesetogodišnji Antun izgledao kao učenik.

            «Tko si ti», upita prijateljski starac. «Ja sam sveti Antun.» «A ja sam sveti Pavao od Tebe. Uđi, mladiću. Možemo pojesti par skakavaca i malo divljeg meda.»

            Tri sedmice su sjedili pod palmama sveti Antun i sveti Pavao od Tebe i razgovarali. Katkad bi se nasmiješili radosno promatrajući, preko prstiju, svijet u daljini. I ni jedan ne bi rekao ni riječi.

            Tada, prvoga dana četvrte sedmice, odluči se Antun: „Što sam cijelo vrijeme želio reći: već sam devedeset godina. No, to nisam mislio da ću naći, u životu, čovjeka čije bi mi društvo godilo."

            Tada se usudi reći i sveti Pavao iz Tebe: »Što sam cijelo vrijeme želio reći: ja sam već 113 godina. I već devedeset godina živim ovdje, na ovom mjestu, sasvim sam u ovoj pustinji. Reci mi, Antune, da li se nešto važnoga dogodilo u našoj svetoj katoličkoj Crkvi?"

            I opet promisli Antun, mahne glavom i reče: „Ne, na ovome svijetu se ništa nije dogodilo u katoličkoj Crkvi o čemu bi se isplatilo govoriti."

            I tada se nasmije sveti Pavao iz Tebe i reče: »Sto i trinaest godina imam. I ništa nisam promašio. I više neću ništa promašiti. Dođi, želim umrijeti. Dođi, zajedno ćemo zapjevati Kao što košuta žudi za izvorom voda, tako čezne duša moja za tobom, Bože.»

            I nakon toga stiha, sveti Pavao iz Tebe umre. Antun ga je, u pravom miru, pokopao. I tada se vrati u vlastitu pustinju. Tu je on još petnaest godina tješio žalosne, hrabrio malodušne, upućivao zdvojne i to samo u podnevnoj uri za razgovore. Od 4 popodne do zalaza sunca. Pri kraju su ga dva monaha nosila s vrhunca u dolinu i opet nazad u njegovu postojbinu. Tu gore, je  356. godine umro. Posljednje riječi njegovoj subraći su bile: »Pokopajte me na nepoznatom mjestu, koje nitko neće znati. Želim, makar u grobu, mirno počivati.»      

iz:    Hans Conard Zander: Von der Leichtigkeit der Religion. Kleine katholische Kalorienkunde.

PREMINUO FRA JERKO JEREC

Dragi župljani, štovatelji Sv. Leopolda i posjetitelji naše stranice, obaviještavamo Vas da je danas oko podneva, nakon kratke i teške bolesti, preminuo u Gospodinu naš brat kapucin, kapelan ove naše župe i svetišta Sv. Leopolda Mandića - fra Jerko Jerec.

Tijelo našeg preminulog brata biti će izloženo na posljednji oproštaj u našoj Kapucinskoj crkvi u Osijeku u subotu, 18. sijećnja od 9,30 do 11,00 sati, nakon čega će Sv. Misu zadušnicu u 11,00 sati zajedno sa braćom kapucinima i ostalom braćom svećenicima predvoditi msgr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osiječki. Sprovodni obredi biti će nakon toga,  u 13,00 sati na osječkom groblju Sv. Ane.

NEKA MU GOSPODIN DADE VJEČNI MIR!

braća kapucini

NEDJELJA KRŠTENJA GOSPODINOVA

12. siječnja 2014. 

Današnjom nedjeljom završava Božićno vrijeme i od sutra započinje liturgijsko vrijeme 1. tjedna kroz godinu, Liturgijske godine A.
Sv. misa u tjednu je redovno u 19,00 sati u donjoj crkvi, u srijedu u Briješću u 17,00 sati, a subotom u župnoj crkvi u 8,00 sati ujutro. Župni ured također radi poslijepodne od 17,00 sati.

Sutra započinje i školska nastava, svim učenicim i vjeroučenicima želimo sretan povratak u školske klupe!  
REDOVITI VJERONAUK U ŽUPI I SVI KATEHETSKI SUSRETI NASTAVLJAJU SE U ŽUPI od 3. VELJAČE! 

PETAK: - Sv. Antun, opat (pustinjak)

U subotu, 18. siječnja, započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja traje od 18. do 25. siječnja (blagdana obračenja Sv. Pavla apostola). Pogledajte na plakatu na ulazu u crkvu i u oglasnoj ploći raspored susreta u molitvenoj osmini koji se svaki dan održavaju u drugoj zajednici.
• SREDIŠNJE MOLITVENO EKUMENSKO SLAVLJE koje predvodi naš nadbiskup, msgr. Đuro Hranić biti će na blagdan obračenja Sv. Pavla, u subotu, 25. siječnja u 17,00 sati! Sve vas toplo pozivamo!

26. i 27. travnja održat će se susret Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, na susret se pozivaju mladi od 16. godina starosti do 30 g.,
Tko god misli ići neka se prijavi što prije u župnom uredu, cijena je 150kn, (prijevoz+kotizacija), uplačuje se prilikom prijave, prijave primamo od ove nedjelje 12. 1. 2014. do kraja veljače. 
SVE INFORMACIJE O SUSRETU MOŽETE POGLEDATI OVDJE

Sljedeća nedjelja je 2. nedjelja kroz godinu, sv. mise su po redovitom nedjeljnom rasporedu. 
U prizemlju crkve u predvorju možete nabaviti Glas Koncila, Mali Koncil, list Sv. Leopolda Mandića „Ljudima Prijatelj“ i još ima zidnih kalendara za ovu godinu!

DAN SVIH SURADNIKA 11. SIJEČNJA - POČETAK OBILJEŽAVANJA 45.-te GODIŠNJICE ŽUPE

U ovoj, 2014., godini naša župa obilježava 45 godina svoga postojanja! - osnovana je na Novu Godinu - 1. siječnja 1969. godine!.

Fotografija sa proslave dana osnivanja župe Sv. Leopolda Mandića - tada još Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije - 1. 1. 1969. godine. S lijeva na desno: + fra Serafin Turčin - gvardijan kapucinskog samostana i voditelj "Centra Leopold Mandić", fra Zvonko Pšag - još živući prvi župnik ove naše župe, msgr. Stjepan Bauerlein - tadašnji biskup Đakovačko-srijemske biskupije.

U OVOJ NOVOJ GODINI NAŠA ŽUPA ZAPOČINJE OBILJEŽAVATI 45. GODIŠNJICU OSNUTKA – POČINJEMO SA SURADNIČKIM DANOM! 
U ovu subotu, 11. SIJEČNJA pozivamo SVE SADAŠNJE I SVE BIVŠE SURADNIKE OVE ŽUPE NA ZAJEDNIČKO OKUPLJANJE U 19,00 SATI! 
Slavit ćemo sv. misu zajedno sa svim bivšim i sadašnjim župnicima, a sv. misna nakana biti će za pokojnog župnika fra Leopolda Fodora i pok. suradnika Željka Liovića. Nakon sv. mise biti će druženje svih suradnika. Pozovite jedni druge! 
PODSJEČAMO: NAŠA ŽUPA JE OSNOVANA 1. 1. 1969. GODINE!

2. NEDJELJA PO BOŽIĆU

5.1.2014.

VEČERAS, NA POČETKU SV. MISE U 19,00 SATI BITI ĆE BLAGOSLOV VODE! 
Sutra, u ponedjeljak, slavimo Božju objavu – BOGOJAVLJENJE (EPIFANIJU) – SVETA TRI KRALJA – u poklonu triju mudraca koji dođoše pokloniti se novorođenome Kralju objavljuje se Bog u osobi Isusa Krista svim narodima. 
Sv. mise su kao u nedjelju: Briješće u 8,30; župna crkva u 10,00 i 19,00 sati. 

UPISUJEMO VAŠE MISNE NAKANE ZA MJESEC VELJAČU! 

U utorak završavamo redoviti blagoslov obitelji, poći čemo još u Zapadno predgrađe i onima koji nisu bili kod kuće, a žele da im se dođe naknadno – MOLIMO DA SE PRIJAVITE! 
Svima Vama koji ste nas ovih dana primali u svoje obiteljske domove od srca zahvaljujemo i želimo da Vas u ovoj novoj godini prati Božji blagoslov i njegovo milosrđe! 

Božićno vrijeme traje još do sljedeće nedjelje - svetkovine Krštenja Gospodinova! 
Kroz cijeli ovaj tjedan se dakle još pjevaju božićne pjesme i u domovima čuvaju jaslice i božićni ukrasi do sljedeće nedjelje! 

Od sutra je sv. misa u tjednu redovno u 19,00 sati, u srijedu u Briješću u 17,00 sati. Župni ured također od četvrtka 9. 1. 2013. radi poslijepodne od 17,00 sati.

REDOVITI VJERONAUK U ŽUPI I SVI KATEHETSKI SUSRETI NASTAVLJAJU SE U ŽUPI od 3. VELJAČE! 

U OVOJ NOVOJ GODINI NAŠA ŽUPA ZAPOČINJE OBILJEŽAVATI 45. GODIŠNJICU OSNUTKA – POČINJEMO SA SURADNIČKIM DANOM! 
U ovu subotu, 11. SIJEČNJA pozivamo SVE SADAŠNJE I SVE BIVŠE SURADNIKE OVE ŽUPE NA ZAJEDNIČKO OKUPLJANJE U 19,00 SATI! 
Slavit ćemo sv. misu zajedno sa svim bivšim i sadašnjim župnicima, a sv. misna nakana biti će za pokojnog župnika fra Leopolda Fodora i pok. suradnika Željka Liovića. Nakon sv. mise biti će druženje svih suradnika. Pozovite jedni druge! 
PODSJEČAMO: NAŠA ŽUPA JE OSNOVANA 1. 1. 1969. GODINE!

Sljedeća nedjelja je nedjelja KRŠTENJA GOSPODINOVA, sv. mise su po redovitom nedjeljnom rasporedu.

U prizemlju crkve u predvorju možete nabaviti Glas Koncila, Mali Koncil, Stigao je i novi – božićni broj glasnika Sv. Leopolda Mandića „Ljudima prijatelj“ pa preporučamo da ga uzmete!